Ne znam da li bih umela da opišem svoju generaciju. Ne pamtim da sam bila ikad pripadnik iste.
Najgore kod zaborava je kad zaboravljaš i ono što ne želiš. Čini mi se da su mnogi događaji iz moje prošlosti duboko potisnuti k dnu onog crnog prašnjavog kofera. Poneki stari muzički spot, crtani film, guma za žvakanje, uvozna čokolada, emisija za decu, samo me na časak vrate u stanje famoznog «osećaja mladosti». Sete me na mene od pre par decenija. Dug period da bi svaki dan bio ispregledan kao one izbledele fotografije iz starih albuma za slike. Ne znam da li sam oduvek bila ovakva ili sam se negde usput izgubila. Reklo bi se, možda sam promašila samu sebe, živela tuđe živote, slušala tuđe reči.
Odlomak iz romana Božanska je snaga književnosti, Čigoja štampa
Marija Stojiljković Marstoj






Постави коментар