Beogradski sajam knjiga upravo održan bio je preplavljen rekom ljudi, među kojima je bilo i dosta njih iz unutrašnjosti. Narod voli da čita, ili je to samo šetnja od jednog sajma do drugog. Velika natkrivena hala, puna zagušljivosti i žagora raje, bila je pretrpana štandovima raznih izdavača. Knjigama se teško moglo prići od navale čitalaca. U tom moru naslova oči su samo mogle da se zagube usled nedostatka vremena i prostora, za strpljivo razgledanje natpisa i posveta.
Ova moja poseta sajmu knjiga nije imala istu težinu kao prethodne. Iako kratka, pružila mi je uvid u jednu drugu stranu sveta stvaranja, u temu ruskog ruleta.
Naime, pišeš i kockaš se sa svojim napisanim delom, zaigraš igru ruskog ruleta i, uloživši svoj život na kocku, ili dobijaš novi život i slavu, ili gubiš već postojeći i gineš od bespomoćnosti pred sobom. Toliko muke ni za šta!
Koliko je samo stvaralaca nepoznato današnjici, i koliko će ih tek biti nepoznato sutrašnjici, pitanje je na koji odgovor ne može dati ni statistika, a i ona često zna da slaže. Ali, lepša strana cele priče je što se na tim štandovima sreću opet stari prijatelji − knjige i njihovi naslovi.
Omoti pojedinih knjiga uvlače u roman više nego sadržaj. Gledajući ih kao da zamišljamo šta je pisac dela hteo da kaže, presrećemo mu misli i znamo ih unapred. Neretko se dešava da delo proda upravo omot i par stihova na poleđini, mala preporuka i trend koji na to nagovara, nagrada opasana oko knjige nekog nobelovca ili bukerovca.
Kakvu knjigu pisati da bi se dopao čitaocima? Da li je uopšte moguće udovoljiti svačijem ukusu, biti podjednako čitan u svakoj generaciji, počev od najmlađih, pa do najstarijih, od više do manje učenih, istovetno shvaćen među domaćom i stranom čitalačkom publikom? Ko to može, on je Veliki pisac.
Odlomak iz romana Božanska je snaga književnosti, Čigoja štampa 2015
Marija Stojiljković Marstoj






Постави коментар