Htela bih da lutam ulicom ovom,
pa da mogu u njoj biti jaka,
da strah ne osetim kada širinu primetim,
da vrata ne potražim, ni kecelju bake,
ni zavesu da se skrijem,
ni vodu da se njome polijem.
Teturala bih polako da ne vidi svako
kako reči pristaju u luke,
kako sneg stopi se s planine,
kako ideale mašta hvata,
kako gavran natura mi svoju senku
da je držim kao reku, krivudavu i divlju.
Iz zbirke Ptica iza žice, Udruženje pisaca Poeta, 2017
Marija Stojiljković Marstoj

Ilustracija Sonja Jovanović





Постави коментар