Htela bih da lutam ulicom ovom,
pa da mogu u njoj biti jaka,
da strah ne osetim kada širinu primetim,
da vrata ne potražim, ni kecelju bake,
ni zavesu da se skrijem,
ni vodu da se njome polijem.
Teturala bih polako da ne vidi svako
kako reči pristaju u luke,
kako sneg stopi se s planine,
kako ideale mašta hvata,
kako gavran natura mi svoju senku
da je držim kao reku, krivudavu i divlju.

Iz zbirke Ptica iza žice, Udruženje pisaca Poeta, 2017

Marija Stojiljković Marstoj

Ilustracija Sonja Jovanović

Постави коментар

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.

У тренду

Discover more from MARIJA STOJILJKOVIĆ MARSTOJ - HRAM KNJIGE

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Наставите читање