Smrt. I šta onda? Nema me.
Ni traga ni glasa. Ni zapisa ni postojanja.
Ničega. Ama baš ničega.
Sve bi u trenutku pokošeno.
I suze i strah. I tuga i mač. I sreća i briga.
Ni oko čega. Ama baš ni oko čega.
Ni tebe, da o tebi sanjam.
Ni peva ptice. Ni laveža pasa.
Ni oko koga. Ama baš ni oko koga.
Ni pepela ni kapele. Ni Boga ni đavola.
Ni jecaja ni radosti.
Ni za koga. Ama baš ni za koga.
Smrt. I šta onda?
Onda i samo onda
ničega ne bi bilo i nikog ne bi bilo
i ništa se ne bi zbilo
kada se ne bi verovalo.
iz zbirke „Ptica iza žice, Udruženje pisaca Poeta 2017
Marija Stojiljković Marstoj






Постави коментар