Kažu oni, kažem ja
Kažu mi oni: – Nemoj da znaš, nije dobro biti elita.
Kažem njima: – Bolje je da znate, nije dobro biti glup.
Kažu mi oni da nisam društvena, nije dobro biti sam(a).
Kažem njima da su preaktivni, nije dobro biti sa svima.
Kažu mi oni da sam čudna, nije dobro biti poseban.
Kažem njima da su prosečni, nije dobro biti kao drugi.
Kažu mi sve to sa izvrnutim brcima. Ironično bi me pljunuli.
Smejem im se sa zašiljenom olovkom. Rugam se neznanju.
Oni se ljute. Lupaju vratima. Hoće da me izbace napolje.
Ali ja sam izašla sama i posvađana s njihovom nepromenom.
Vazduh oko mene nije isti. Nema ih. Sama sam, i promenjena.
Iz zbirke „Ptica iza žice“, Udruženje pisaca Poeta“, 2017
Marija Stojiljković Marstoj






Постави коментар