Čas osamnaesti
Onemoćalih prideljenja
rukom pomazih na zlo
i što sitniji bejah
u mraku smrči mi se tlo
i dok tišine crne zapeše niz vrat
jezom me tutkat
crni konji nasred sobe
utrkavahu se dokazujuć mi
ko je od njih
moj poslednji drug
moj poslednji brat…
I pitaše me: Rat što je?
Sve što mržnja se zove. Eto to je.
I pitaše me: Čovek što je?
Ništa što se poštuje. Eto to je.
I pitaše me: Ti ko si?
NIKO ime sa sobom oduvek se nosi.
I pitaše me: Život što je?
Ne živeh ikad pa ne znadoh za njeg nikad
I pitaše me: Pravda što je?
Ne primah ikad pa ne znadoh za nju nikad
I pitaše me: Vera što je?
Ne imah ikad pa ne znadoh za to nikad
I pitaše me: Istina što je?
Ne videh ikad pa ne znadoh za nju nikad
I pitaše me: Ljubav što je?
Ne primah, ne davah ikad, pa ne znadoh za to nikad
I pitaše me: Bog što je?
Ne poznah Boga ikad pa ne znadoh ni za njeg nikad
Pa kud misliš krenut? – upitaše me.
Nikud, kud drugi ljudi idu.
A gde to drugi ljudi idu? – upitaše me.
Životu, pravdi, veri, istini, ljubavi, Bogu.
A otkud oni za to znaju? – upitaše me.
Oni ludilo nikad ne bejahu, pa znaju.
A otkud Ti da si ludilo? – upitaše me
Drugi ljudi rekoše da je ludilo moje rođeno ime.
Otkud njima pravo da tvrde to? – pitaše me.
Jer ne bejah ko oni nikad pa to dovoljno beše da osude me.
A ko su oni da ti sude? – priupitaše me.
Mudri ljudi, pametni ljudi, normalni ljudi. Drugi ljudi.
A otkud njima znanje sve to? – pitaše me.
Od Boga. Rekoše mi u poverenju to. Ne recite im, prezreće me.
Što? – upitaše me.
Sve što ja kažem oni uzimaju mi za zlo.
Otkud im pravo to? – pitaše me.
Glupost, niskost, podlost, ništavnost,
zatupelost, pokvarenost moja
daje im pravo to.
Otkud oni znaju ko si ti,
kad to ne znaš ni sam ti? – priupitaše me
Ne znam, al odvajkada je tako bilo i biće.
Pa jel ti poštuješ sebe uopšte? – zapitaše me.
Ne, ne, ne…
A zašto? – nastaviše.
Jer Grešnik sam i pripadam paklu. Eto što.
A koji je greh tvoj? – šapnuše.
Jer sam svoj, jer sam svoj…
iz zbirke „Časovi dostizanja Boga„, roman „Božanska je snaga književnosti„, Čigoja štampa, 2015
Marija Stojiljković Marstoj





Постави коментар